Pre nego što počnem priču o Kini i ovogodišnjem letnjem kampu moram da napomenem da sam izuzetno nevešt matematičar, a da je sabiranje utisaka iz Kine najteža računica sa kojom sam se do sada sreo.

Nije lako u kratak tekst sažeti sve utiske i anegdote koje su obeležile ovo dvonedeljno putovanje, nije lako dočarati drugačije mirise, ukuse, drugačije ljude. Sama činjenica da ste hiljadama kilometara daleko od kuće, u centru velike civilizacije, već dodaje ulje na vatru svim vašim utiscima. Razmišljajući o svemu tome i prebirajući po iskustvima sa putovanja došao sam do prvog zbira u računici. Na osnovu svega što sam video i doživeo u Kini, mogu slobodno da kažem da njena lepota leži u njenoj drevnosti, bogatoj kulturi i tradiciji.

Kina je danas spoj modernog sveta i stare kulture u kojoj su istorijski spomenici i tradicionalni elementi savršeno očuvani, a razvoj tehnologije i društva jedan od reprezentativnih primera u 21. veku.

Tokom četrnaest dana naša studentska grupa boravila je u četiri grada i obišla sve ono što se pri odlasku u Kinu smatra obaveznim i neizostavnim: videli smo Kineski zid, Zabranjeni grad i Tjenanmen trg u Pekingu, Biserni toranj u Šangaju, a pored obilaska Zapadnog jezera i Nacionalnog muzeja čaja, u Handžou smo u zoološkom vrtu dobili priliku da vidimo i pande.

E, tu dolazimo do najtežeg dela jednačine, ne mogu preneti sveukupan utisak sa putovanja izostavljajući bilo koju od ovih znamenitosti, ali moraću da napravim selekciju. Ići ću prostom logikom, svako ko zna da sam bio u Kini prvo me pita kakvo je to iskustvo biti na Kineskom zidu. To je lako objasniti: vidiš nešto o čemu slušaš u TV dokumentarcima, o čemu si maštao kao dete, vidiš građevinu staru hiljadama godina i osećaš se jako nebitno i malo, uzevši u obzir činjenicu da su preko te građevine prelile generacije i generacije. Shvataš da si ti samo kap u moru koju će zid neminovno nadživeti. Naravno, to je moj subjektivni doživljaj. To je ono što sam ja osetio kada sam stajao na zidu apsolutno sam, slušao muziku i pokušavao da vidim kraj zida među vrhovima planina, naravno, neuspešno.

Druga priča je Zabranjeni grad. Ko god tamo uđe, makar ne znao ništa o istoriji građevine, mora osetiti apsolutno strahopoštovanje i divljenje. Takve grandiozne palate skrivene unutar crvenih zidina same za sebe govore o moći i bogatstvu Kine kroz istoriju. To mesto je zaista dostojno svog značaja za svetsku civilizaciju.

Poslednji ću pomenuti Šangaj, koji je, iako sam ga video samo na jedan dan, uspeo da me oduševi. Šangaj je svemir. Prođeš tunelom ispod reke i udariš na pejzaž pun nebodera, kao iz filmova, prizor koji si mislio da nikada nećeš videti.

Dok završavam ovaj kratak putopis prisećam se sve više detalja koje nisam pomenuo, kao što su neobični ukusi kineske hrane, apsolutno haotičan saobraćaj, običaj kineskih turista da se slikaju sa belcima i da ih snimaju, potpuno drugačija klima na koju sam se jedva navikao i još bezbroj sitnica. Naravno da Kina nije savršena zemlja, kao ni bilo koja druga, uostalom. I ona ima svoje mane i vrline, i naravno da dve nedelje nije dovoljno da se u potpunosti doživi njen duh, ali ako tražite neku zemlju u kojoj život teče potpuno drugačije, ili ako vas zanima drevna civilizacija i bogata istorija onda je Kina pun pogodak.

 

Milan Knežević

Student istorije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu

Učesnik Letnjeg kampa u Kini 2017.