Poreklo naziva, trajanje praznovanja

Jedan od praznika, koji se smatra delom kulturne prakse cele kineske nacije, je Prolećni festival春节 chūnjié, koji mi zovemo kineska Nova godina. Prolećni festival Kinezi smatraju za najvažniji i najstariji tradicionalni kineski praznik. Tradicionalni kineski kalendar je lunisolarni, što znači da se vreme meri na osnovu kretanja Sunca i Meseca. Prolećni festival pada na prvi dan prvog lunarnog meseca农历 nónglì, sa pojavom mladog meseca,  što je po gregorijanskom kalendaru između 20. janura i 20. februara. Praznovanje traje do 15. dana prvog lunarnog meseca, kada počinje Festival lampiona ili fenjera元宵节Yuánxiāo jié, kada je mesec pun i kada se obeležava završetak proslave Nove godine.

Prolećni festival se praznuje već 2000 godina, a nazvan je tako jer simbolizuje početak proleća i novi ciklus setve i žetve.

Novogodišnje migracije 春运

Prolećni festival se može uporediti sa Božićem, jer predstavlja vreme okupljnja porodice, ma gde njeni članovi bili. Iz tog razloga, na stotine miliona Kineza putuje u svoja rodna mesta, što stvara veliku gužvu u svim prevoznim sredstvima, i ovaj period predstavlja najveću migraciju u svetu, jer je tada četvrtina svetskog stanovništva na putu.

 

Običaji pred praznik

Pripreme za Novu godinu u Kini počinju od sredine poslednjeg meseca, kada počinje prodaja novogodišnje robe. Obično se kupuje, kao i kod nas, svečana garderoba, ukrasi i pokloni, ali su pokloni najčešće hrana (voće ili kolači) ili nešto preko potrebno.

U nekim mestima se sačuvao običaj da se organizuju povorke maski, za koje se smatralo da isteruju štetne sile.

23. dana poslednjeg meseca po lunarnom kalendaru se proslavlja tzv. Mala godina,kada po verovanju, vladar Car od Žada, procenjuje smrtnike i odlučuje koga će nagraditi, a koga kazniti. Izveštaj o smrtnicima nebeskom vladaru podnosi domaći bog ognjišta ili bog kuhinje Cao wang, za koga se u provinciji Guangdong pripremaju lepljive bombone, zato što se veruje da će ona ulepiti usta kuhinjskog boga, te on neće moći da kaže ništa loše pred Carom od Žada. U drugim mestima je postojao običaj spaljivanja papirne lutkica jahača, koja bi se prethodno polila vinom, a usta joj se premazala medom, kako bi opijeni Cao wang govorio samo slatke reči o svojim štićenicima. Cao wangu se prinose samo darovi u obliku slatkiša kako bi govorio samo slatke stvari. Pošto u ovom periodu nema tabua, veliki broj mladih se odlučuje da se baš u ovom periodu venčavaju.

Cela porodica pred doček zajedno temeljno čisti i uređuje kuću  kako bi se iz nje izbacilo sve loše što se tokom godine nakupilo, pere se sva odeća koja nije oprana, provetravaju se sve prostorije i izbacuju stare, neuporebljive stvari. U cilju zaštite od uroka i teranja zlih duhova i loše energije, ranije su bacane stabljike konoplje po dvorištu, paljene sveće kraj ognjišta ili svetiljke na visokom štapu u dvorištu sa iscrtanim naopačke napisanim kineskim karakterom za sreću.

Karakter za sreću福Fú se i danas kači kao ukras, a razlog zašto se naopačke kači leži u velikom broju homonima u kineskom jeziku. Naime,na kineskom se rečenica „Sreća je došla“ kaže:“福到了Fú dào le“a na isti način se kaže „Prevrnuta sreća“, „Fú dào le“,ali se drugačije piše: „福倒了„.

Uoči dočeka Nove godine se na prozore lepe crveni ukrasi od rezanog papira, sa motivima horoskopskih znakova te godine ili kineskih karaktera za sreću. Na vrata se lepe crvene trake, i to dve jednake dužine sa leve i desne strane vrata i jedna kraća iznad, a na njima su ispisane želje ili stihovi za Novu godinu i zovu se novogodišnji kupleti春联chūn lián. Ovaj običaj potiče iz drevnih vremena, kada su se ove poruke ispisivale na pločicama od breskvinog drveta, jer se smatralo da je breskva jedno od pet vrsta dragocenog drveta, koje može da uništi đavola i koje nas od njega može zaštititi.
Takođe se na zidove kače 年画niánhuà novogodišnje slike. Ulice i trgovi se kite karakterom za sreću-福Fú i trakama sa natpisima srećna Nova godina.

 Poreklo praznika

Reč 年nián, koja danas označava godinu u kineskom jeziku, nekada se odnosila na neman, za koju se verovalo da donosi nesreću i pustoši sela. Prema legendi, ovo veliko mitsko čudovište živelo je na dnu mora i svaku Novu godinu izlazilo je iz svog skrovišta. Bežeći od čudovišta, ljudi su napuštali svoje domove i imanja i bežali u planine. Jednom je, u vreme izlaska zveri, u selo stigao nepoznati prosjak. Od seljana ga niko nije primetio jer su svi bili zauzeti bežanjem, samo mu je jedna starica prišla i nahranila ga. Ona mu je rekla da očekuje dolazak strašne zveri i pozvala ga je da pođe sa njima u planine. Prosjak je predložio da ga primi u svoju kuću na prenoćište, a on će zauzvrat selo osloboditi od zveri. Ona mu nije poverovala i pobegla je u planine sa ostalim ljudima. Prosjak je ostao u staričinoj kući u selu. Vrata je ukrasio crvenim papirom, a oko njene kuće je okačio crvene lampione. Te noći, kada je zver došla u selo, videvši ukrašenu staričinu kuću, pošla je da uđe u nju, ali tada je iz kuće izašao prosjak obučen u crveno, glasno se smejući. Oko njega su zapraštali zvuci vatrometa, koji je obasjavao i prosjaka i celu kuću. Strašna zver se uplašila i pobegla je na dno mora. Po drugim izvorima, Nian je imala ogromna usta i mogla je da proguta odjednom nekoliko ljudi, i u pokušaju da se od nje odbrane, nekoliko mladića obučenih u crvene majce su počeli da na nju bacaju petarde, što je nju uplašilo i oteralo.

 

Običaji za doček

U Kini se do danas sačuvao običaj da se po dolasku Nove godine pravi buka odnosno pravi vatromet u ponoć, a ujutru bacaju petarde, ali i da se nosi crveno i dom ukrašava crvenim bojama.Porodična večera je centralni i najvažniji događaj proslave, a posle  večere se gleda novogodišnja gala. Od velike je važnosti običaj, sličan našem, 守岁shǒusuì-običaj da se ne spava poslednje večeri stare godine, već budni čekaju ulazak u novu godinu.

Novogodišnja trpeza

Veče pred Novu godinu除夕chúxī, porodica se okuplja oko svečanog stola. Novogodišnja gozba mora biti pripremljena pre dočeka, jer se u prvim danima ne smeju koristiti noževi, da se ne bi odsekla sreća. Cela riba je neizostavni deo večere i ona predstavlja jedinstvo ili zajedništvo porodice, a drugi razlog što je baš ona na meniju je opet u homonimima, jer se riba kaže鱼yú isto kao izobilje, pa se ribom priziva da svega bude u izobilju, što se kaže “年年有余“. Na severu Kine se pripremaju 饺子jiǎozi, valjušci u obliku polumeseca sa različitim nadevom, koje podsećaju na zlatne poluge iz drevnih vremena – simbol budućeg blagostanja i bogatstva. U nekim delovima Kine se u valjuške stavljaju novčići i ko ih pronađe, imaće sreće. Na jugu Kine se priprema 年糕niángāo – novogodišnji kolač koji označava napredak u narednoj godini. Na zajedničkoj trpezi obavezni su i馒头Mántou, kineski hlepčići pravljeni na pari, jela od pačetine, piletine svinjetine, u čast nove godine, i što duži rezanci, jer kako veruju Kinezi, njihova dužina simbolizuje dug i srećan život, ali i slatkiši i voće.

Popularni su plesovi ljudi obučenih u kostime zmajeva i lavova, posebno za Praznik fenjera ili lampiona.

Običaji posle dočeka

Prvog jutra Nove godine bacaju se crvene petarde na ulicama i tako prizivaju povoljni i srećni dane. Ostaci petardi se ne čiste do petog dana, jer simbolizuju sreću. U ruralnim oblastima, gde je ovaj običaj češći, utrkuju se ko će prvi ujutru baciti petardu. Prvog dana se odlazi, kako Kinezi kažu, u šetnju u „srećnom pravcu“, u posetu rođacima i pije se rakija travarica za dobro zdravlje. Drugog dana se posećuju prijatelji i jedu nudle. Trećeg dan se po tradiciji nije išlo u posete, niti su se posete primale. Toga dana se spremaju nudle ćerki koja je Novu godinu slavila sa muževljevim roditeljima, kako bi se pokazalo da je nit među njima neraskidiva. Četvrtog dana se veruje da bogovi silaze na zemlju i pridružuju se slavlju. Tog dana se ljudi mole za sreću i uspeh. Petog dana prestaju sve zabrane. Poslednji dan proslave je poznat kao Praznik lampiona ili fenjera宵节Yuánxiāo jié, kada se svuda kače crveni lampioni.Ovaj praznik se proslavlja uveče i ulice, a posebno parkovi su ukrašeni lampionima. Lampioni počinju da se pale u sumrak. Kinezi kažu da se nebo upali lampionima kako bi se pozdravio pun mesec. U provinciji Fujian, na primer, ljudi pale onoliko lampiona koliko ima članova porodice, a ako se upali više od toga, to pokazuje želju za širenjem porodice. Na lampione se često kače stihovi i zagonetke, a kao specijalitet se jedu slatke kuglice od pirinčanog brašna i pirinča, punjene različitim nadevima.Taj dan se smatra da šetnja donosi sreću, tako da su ulice vrlo žive na ovaj praznik.

Običaji darivanja

Za Prolećni festival se poklanjaju kolači, bomboni, slatkiši ili voće. Crvene koverte, u kojima se nalaze pare, 红包hóng bāo ili 压岁钱yā suìqián, roditelji i stariji rođaci dele deci prvog jutra Nove godine ili posle ponoći, a dele se i zaposlenim u preduzećima, kao 13. plata.

Od voća se poklanjaju pomorandže ili mandarine, koje simbolizuju sreću i blagostanje, ali i jabuke, jer je homonim sa rečju mir. Ne treba poklanjati kruške, jer se reč kruška (梨lí) izgovara kao reč rastaviti(离 lí ). Dakle, ukoliko nekome poklonimo krušku u Kini, ta osoba će pomisliti da želimo da joj se porodica raspadne.

Čestitka:

新年快乐! Xīnnián kuàilè!

春节快乐! Chūnjié kuàilè!

 

Nataša Pešić